Prije svega hvala vam što
ste nam ukazali čast i pristali na ovaj intervju. Možete li ukratko predstavit
se našim čitateljima?
Rođen sam u
Zagrebu 1953. g. Hrvat sam. Vjerojatno sam neki europski „mišling“ jer sam po maminoj
strani od tate Dubrovčanin, od tatine strane po njegovom djedi Hercegovac, po svojoj mami, Riječanin i
Krčanin, vjerojatno imam po maminoj strani i neke talijanske korijene, jer je
njeno djevojačko prezime bilo talijansko ili talijanizirano. Završio sam
studije jezika i književnosti i politike u Hrvatskoj i Americi. Možda ulazim i
kategoriju pisca, jer puno pišem i objavljujem. Bivši sam emigrant, bivši profesor
u Americi i bivši sam hrvatski diplomat.
Poznati ste kao zagovornik
ideja Nove europske desnice, možete li u nekoliko najbitnijih crta predočit
ideju Nove europske desnice?
„Nova desnica“ je krivi izraz kojeg su lansirali
sredinom 70 godina prošlog stoljeća liberalni i komunistički protivnici te škole
učenja. Ispravniji je naziv G.R. E. C. E,
što je francuski akronim za „Grčku“ . Riječ je o skupini europskih intelektualaca
i njihovim simpatizerima koji se prvenstveno
bave studijem europske civilizacije, od antike do danas. Nije ovdje riječ o nikakvoj
političkoj partiji, niti o klanu, niti o sekti, već o najobičnijem meta-političkom,
ali i kritičnom kružoku pisaca i filozofa i njegovih simpatizera diljem svijeta.
Njihove analize europskih naroda obuhvaćaju sve grane znanosti—od genetike do poezije. Termin
„Nova desnica“ navodi na netočne zaključke.
Ta škola učenja, čiji je glavna okosnica filozof Alain de Benoist, počiva na
zasadama koje čine srž europske kulturne baštine. U tom smislu bilo da je riječ
o Ciceronu ili Homeru o Nietzscheu ili pak Matošu i Lovraku ili pak Galtonu ili
Darwinu – svi ti pisci i znanstvenici ulaze dakle u kategoriju „Nove desnice“.
Što smatrate za najveći
problem danas u hrvatskom političkom životu? Dali ste mišljenja da je izostanak
lustracije uvelike pogodovao razvoju korupcije i povlaštenih kasti
gospodarstvenika i političara koji ne prežu ni pred izdajom nacionalnih
interesa za vlastitu samopromociju i bogaćenje?
Termin lustracija nije u Hrvatskoj razjašnjen. Govori
se puno o lustraciji premda njeni zagovornici u Hrvatskoj nisu pojasnili kako lustraciju
tehnički provesti. Postoji pravni, politički, antropološki, sociološki stav
prema mogućoj provedbi lustracije. U Hrvatskoj je gotovo nemoguće učiniti lustraciju,
imajući u vidu veliki broj Hrvata koji je nehotice sudjelovalo ili nehotice branio ili pak hotimice surađivao sa
jugokomunističkim aparatom. Prava lustracija je moguća, ali samo pod cijenu velike
zamjene stanovništva, odnosno deklasiranja stotine tisuća ljudi iz bivšeg
Sistema, uz neizbježan građanski rata.
Uzroci svih problema u Hrvatskoj
leže u 1945. godini, kada je Hrvatska sociobiološki oslabila, tj. izgubila
svoje najkvalitetnije gene, tj. ljude čiji bi nasljednici mogli tvoriti
današnju elitu. Svaka moguća lustracija, svaka učinkovita borba protiv korupcije
zahtjeva radikalne političke promjene—uz cijenu građanskog rata. Druge nema. Danas imamo grotesknu situaciju u Hrvatskoj
kod većine ljudi, a to je kombinacija bivšeg jugoslavenskog duha sa lošom mimikrijom
hrvatskog nacionalizma, kvazi ustaštva, i još lošim oponašanjem Zapada. A Zapad
je ionako već mrtav.
.
Kako komentirate nove mlade
generacije koje rastu kao anacionalna bića bez osjećaja za tradiciju, povijest
i domoljublje, ogrezli u slavljenju liberalizma, različitosti i raznih oblika
devijantnih ponašanja?
Tu je prednost
liberalnog Sistema. Umjesto Gulaga i pendreka liberalizam na bolji
način porobljuje ljude, putem
diktature blagostanje i ideologije progresa. Nameće iluziju da svi ljudi isti,
i mladi i stari, i da svi mogu i moraju
biti trajno bogati i lijepi. To je najgori sistem u povijesti, ali Sistem koji
se približava danas svom kraju, upravo zato jer je nemoguće stvoriti raj za
svakog. Liberalizam vodi do razočaranja kod svih, kod svih naroda i svih rasa,
kod migranata i kod njihovih primatelja. Njegov raspad koji je već davno počeo, imat će loše posljedice. Mlađe hrvatske
generacije začas će se otrijezniti.
Poznato je da ste protivnik
šovinizma među nacionalistima općenito, dali možete pojasnit štetnost pojave
šovinizma na primjeru hrvatskog nacionalizma?
Velikim dijelom hrvatski nacionalizam je reaktivne
naravi; u zadnjih sto godina, on je bio odgovor na velikosrpski hegemonizam koji je pak bio
plod ideologije panslavizma kao i međunarodnih odnosa koji su išli na ruku
srpskoj političkoj klasi-- od 1914 do 1990. Srbija je to u svojim
centralističkim ambicijama dobro znala koristiti.
No ne smijemo zaboraviti, ideološki
tvorci jugoslavenstva bili su Hrvati a ne Srbi. A to su Mažuranić, Strossmayer i masa drugih hrvatskih
intelektualca. Taj period naše mučne
prošlosti danas je završen i nevažan; on je otišao u nepovrat. Biti danas europski nacionalist podrazumijeva nešto sasvim
drugo. I mi, i Srbi i Madžari i
Makedonci imamo danas puno opasnijeg neprijatelja; cijeloj Europi i Hrvatskoj
prijeti biološka smrt, tj. promjena
genetsko-kulturnog fonda dolaskom milijuna neeuropskih došljaka. Zajedno sa globalnim kapitalizmom ta genetska
–kulturna zamjena stanovništva predstavlja danas puno veću prijetnju opstanku Hrvata
i ostalih europskih naroda nego svi
dosadašnji sukobi sa Srbima. Ne isključujem da će Hrvati morati ući sa Srbima u
savez protiv ove nove i puno veće opasnosti.
Općeniti trend među novim
generacijama nacionalista u Europi i Hrvatskoj je udaljavanje od tradicionalnog
kršćanstva i okretanja pretkršćanskim vjerovanjima, ateizmu, gnosticizmu i sl.
Kako to komentirate, i dali smatrate da bi religija trebala biti privatna stvar
pojedinca isključena iz političkog djelovanja (koliko je moguće)? Kakav je vaš
odnos prema tim pojavama i prema katoličkoj crkvi i kršćanstvu općenito?
Katolicizma kod Hrvata nije samo stvar vjere već i oblik
civilizacije i nacionalnog identiteta. U tom smislu i ja sam katolik. Katolička
crkva velikim dijelom pomogla je da
Hrvati ostanu 1.300 godina na zemljopisnoj karti i da Hrvatska bude dio europske
zapadne civilizacije. No činiti iz hrvatstva sinonim za katolicizma i obrnuto vrlo
je štetno. Ne zaboravimo i drugu stvar; nakon Drugog vatikanskog koncila Vatikan je postao jedan od glavnih zagovornika multikulturalizma,
odnosno dolaska neeuropskih migranata u USA i Europu. Vatikan, po svom kršćanskom ekumenizmu, smatra
se dužnim da bude protivnik nacionalnog identiteta, a uz to da bude zagovornik miješanja naroda i rasa. Što ste tiče
nečijeg vjerovanja, to je privatna stvar, u to ne želim ulaziti.
Koje je vaše mišljenje o
uzrocima aktualne „izbjegličke“ krize, i tko je po vama glavni krivac za ovo
stanje? Dali smatrate da Izrael i cionistički lobiji imaju uvelike ulogu u ovoj
krizi u cilju slabljenja identiteta Europe i njenih naroda?
Kao glavne pokretače milijunskog dolaska ili bolje rečeno
invazije Afroazijata u Europu treba navesti ideologiju multikulturalizma čiji su najjači zagovornici
danas: 1. post-marksistička Ljevica; 2. Crkva;
3. globalni kapitalizam. Ti čimbenici čine danas i zakonske temelje Europe i USA. Političke prauzroke migrantske invazije treba
tražit u katastrofi 1945. i naknadom nametanju
liberalno-komunističke-kršćanske dogme o jednakosti, kao i tumačenju da su granice, nacije i rase sporedna stvar. Rezultati ideologije multikulturalizma su danas očiti: milijuni migranata iz Azije i Afrike dobivaju zeleno
svjetlo da dođu u Europu. Sa nedavne geopolitičke strane možemo izdvojiti i propale vojne projekte i
loše sprovedene zamisli USA i EU glede bliskoistočne krize, počevši od 2000 g. do
danas. Naknadne američke vojne akcije, kao i akcije Francuske i ostalih EU zemalja,
dodatno su zakomplicirale stvari i
dodatno dale povoda afroazijskim migrantima
da hrle Europu, odnosno u Ameriku. I dodatno
posijale mržnju između muslimana i kršćana. Izrael i Amerika nisu pokretači afroazijskih migrantskih valova u Europi – no migrantski valovi u Europi svakako da
njima ne štete. Čim je Europa slabija, time su Amerika i Izrael jači. Po onoj staroj hrvatskoj poslovice:“ kad
nekom smrkne drugom svane“.
Kakav je vaš stav prema
rasnom miješanju? Dali smatrate da liberalna propaganda koja promiče miješanje
između rasa, i gotovo uvijek je u fokusu bijela rasa kao ta koja bi trebala bit
izmiješana, pogoduje vladarima iz sjene da lakše kontroliraju narode (ako ih se
nakon miješanja uopće može više tako nazivati) koji su rasno izmiješani, te
nemaju jasnog kulturnog, povijesnog i tradicijskog identiteta?
Rasa, ili bolje rečeno hereditet čovjeka i naroda,
igra važnu ulogu u našem političkom ponašanju—premda ona nije jedini čimbenik.
Treba krenuti od empirijskih podatka. Multirasna,
multietnička društva uvijek su sklona razdorima
i ratovima. Japan je rasno najhomogenija država na svijet sa velikim stupnjem
građanke svijesti i solidarnosti. Biološki,
svatko od nas prianja uz svoju rasnu skupinu, uz svoje „pleme“ uz svoj ili sličan genetski fond -- kao što je to
slučaj među Europljanima. To su osnovi zakoni evolucione biologije. „Svaka
ptica svom jatu leti.“ No različitost rasa ne znači da je jedna bolja, a druga gora-- to samo znači da su one drugačije i da
se treba respektirati svačiju posebnost, a ne neku fiktivnu „različitost “
liberalnih multikulti propagandista. Stoga, do najvećih poremećaja dolazi kada se
uzusi i kulturne navike jedne rase, u ovom slučaju Bijelaca, u ime nekog kvazi progresa, nameće drugim rasama. Laž o jednakosti
svih rasa i ljudi dovodi tek onda do zavisti, ksenofobija i do višerasnih sukoba.
Po krivoj logici navodne rasne jednakosti,
koju su komunisti najbolje isprobali, stvara se mišljenoj da su svi ljudi isti.
Ako su svi ljudi i sve rase iste, onda su po komunističkoj logici oni i zamjenjivi. U praksi smo vidjeli kako
komunisti bez imalo skrupula likvidiraju desetke milijune ljudi i pripadnika različitih
nacija – s izgovorom da će iste ljude ponovo uspjeti fabricirati u drugom bezrasnom i besklasnom okružju. Djeca iz miješanih rasnih brakova pate od nedostatka identiteta. U pravilu miješani
rasni brakovi dugo ne funkcioniraju. Najgori rasizam je liberalizam, koji
polazi od pretpostavke da se svim neeuropskim tj. ne –bijelim narodim, npr. Azijatima
i Afrikancima, mora nametnuti zapadnjački konzumerski egalitarizam , ta da svi ljudi na svijetu moraju prihvatite ponašanje zapadnjačkih zamjenjivih potrošača.
Danas vidimo posljedice ovih egalitarnih
i demokratskih iluzija . Završnu faza ovih
iluzija predstavlja dolazak mase neeuropskih migranata—i neizbježni sukoba koji
su pred nama. No niti Crkva, ne samo kao institucija, nego kao i teologija, nije ništa bolja. Ona zastupa, putem svog vjerskog ekumenizma, miješanje rasa i nacija.
Poznato je da ste godinama
živjeli i djelovali u Sjedinjenim Državama, možete li nam predočit glavne
razlike između nacionalističkih pokreta i stranaka u SAD-u i Europi? I možete
li naše čitatelje pobliže upoznati sa strankom American Freedom Party u čijem
osnivanju (prema našim informacijama) ste i sami sudjelovali?
Američki nacionalizam ima prednosti ali i nedostatke.
Velika prednost američkih nacionalista je odbacivanje sitnih plemenskih inter-europskih
međusobnih svađa, koje su stoljećima
glavna karakteristika Europljana. Američki
bijeli nacionalisti polaze od ispravne pretpostavke da svi Bijelci prepadaju istom kulturno-genetskom krugu, bez obzir bio netko od nas ili njih litvanskog ili njemačkog podrijetla. To je i razlog
zašto je Amerika postala glavni svjetski hegemon, za razliku od posvađanih
europski država-nacija, svaka sa svoji vlastitim nacionalnom mitologijom. Veliki nedostatak američkih nacionalista je nedostatka
kulturnog identiteta i sklonost hiper-moralizmu, koji je u svojim svjetovnim oblicima
naslijeđen iz Biblije. Identitet se ne
može stvarati, kao što je to slučaj kod brojnih američkih bijelih nacionalista,
samo putem istog herediteta, odnosno iste rasne pripadnosti. Identitet se stvara na zajedničkoj povijesnoj memoriji
i na zajedničkoj kulturnoj baštini, kao što
je to slučaj kod bijelih Europljana. Kulturna
i povijesna svijest, osjećaj za tragiku daju
potrebne okvire za stvaranje identiteta, bio da je riječ o Bašćanskoj ploči kod
Hrvata ili o mitsko-povijesnom heroju Arminiusu kod Nijemaca, ili Clovisu kod Francuza,
itd. Kombinacija herediteta, odnosno rasne svijesti, sa smislom za kulturnu tragiku svog naroda
jedino je rješenje danas za opstanak Bijelaca,
i to bez obzira gdje žive , bilo u Americi,
Austriji, Australiji ili Argentini.
Koje je vaše mišljenje o
subkulturalnim nacionalističkim pokretima mladih i njihovoj glazbi preko koje
šire svoje poruke (ponajprije mislimo na RAC glazbene pravce)? Smatrate li da
to može biti početni korak ka ozbiljnijem političkom djelovanju u zrelijoj
dobi?
Thompson je više učinio svojim glazbom u promicanju hrvatske
svijesti kod mlađih ljudi, nego svi hrvatski diplomati zajedno. I kod nacionalista u Europi i Americi putem
moderne glazbe puno se u zadnjih dvadesetak godina učinilo. Volim i ja tu i tamo slušati Boehse Onkelz ili Kategorie C. No važno je
napomenite da sa prava borba vodi putem akademskih rasprava. Bitno je da hrvatski nacionalisti uđu
u Sistem i koriste njegove metode i
njegov jezik prije svakog pokušaja preuzimanja vlasti. Bitno je preuzeti kulturnu hegemoniju od Sistema, koji je drži u svojim
rukama u Americi i Europi od 1945. godine.
Da, tetovaža, rinčice i glasna glazba mogu biti interesantna za nacionalističku
mladež, ali takav getoizirani i subkulturni način djelovanja neće imati puno medijskog
i političkog učinka. Ujedno takav način isticanja identiteta plaši i odalečuju moguće
simpatizer i starije glasače, koji i sami postaju žrtve kleveta i laži novinara Sistema
i koji sami počinju vjerovati da su svi nacionalisti divljaci i kriminalci. Nehotice
se takvim subkulturnim ponašanjem pomažu Sistemu. Pristojim odijelom, normalnim neideološkim govorom
i bontonom, puno se više može učiniti protiv blokade i
represije Sistema.
Hvala vam još jednom za
intervju, imate li neku završnu poruku za naše čitatelje?
Naučite igrati igru Sistema. Bitno je prvo zadobiti rat
riječi i rešpekt kod građana bez obzira je li vas netko voli ili ne.
Web stranica profesora Sunića: www.tomsunic.com
Web stranica profesora Sunića: www.tomsunic.com
