ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

Intervju: Tomislav Sunić




Prije svega hvala vam što ste nam ukazali čast i pristali na ovaj intervju. Možete li ukratko predstavit se našim čitateljima?

Rođen  sam u Zagrebu 1953. g. Hrvat sam. Vjerojatno sam neki europski „mišling“ jer sam po maminoj strani od tate Dubrovčanin, od tatine strane po njegovom  djedi Hercegovac, po svojoj mami, Riječanin i Krčanin, vjerojatno imam po maminoj strani i neke talijanske korijene, jer je njeno djevojačko prezime bilo talijansko ili talijanizirano. Završio sam studije jezika i književnosti i politike u Hrvatskoj i Americi. Možda ulazim i kategoriju pisca, jer puno pišem i objavljujem. Bivši sam emigrant, bivši profesor u Americi i bivši sam hrvatski diplomat.  


Poznati ste kao zagovornik ideja Nove europske desnice, možete li u nekoliko najbitnijih crta predočit ideju Nove europske desnice?

„Nova desnica“ je krivi izraz kojeg su lansirali sredinom 70 godina prošlog stoljeća liberalni i komunistički protivnici te škole učenja. Ispravniji je naziv  G.R. E. C. E, što je francuski akronim za „Grčku“ . Riječ je o skupini europskih intelektualaca i njihovim simpatizerima koji se prvenstveno bave studijem europske civilizacije, od antike do danas. Nije ovdje riječ o nikakvoj političkoj partiji, niti o klanu, niti o sekti, već o najobičnijem meta-političkom, ali i kritičnom kružoku pisaca i filozofa i njegovih simpatizera diljem svijeta. Njihove analize  europskih naroda obuhvaćaju  sve grane znanosti—od genetike do poezije. Termin „Nova desnica“ navodi  na netočne zaključke. Ta škola učenja, čiji je glavna okosnica filozof Alain de Benoist, počiva na zasadama koje čine srž europske kulturne baštine. U tom smislu bilo da je riječ o Ciceronu ili Homeru o Nietzscheu ili pak Matošu i Lovraku ili pak Galtonu ili Darwinu – svi ti pisci i znanstvenici ulaze dakle u kategoriju „Nove desnice“.

Što smatrate za najveći problem danas u hrvatskom političkom životu? Dali ste mišljenja da je izostanak lustracije uvelike pogodovao razvoju korupcije i povlaštenih kasti gospodarstvenika i političara koji ne prežu ni pred izdajom nacionalnih interesa za vlastitu samopromociju i bogaćenje?

Termin lustracija nije u Hrvatskoj razjašnjen. Govori se puno o lustraciji premda njeni zagovornici u Hrvatskoj nisu pojasnili kako lustraciju tehnički provesti. Postoji pravni, politički, antropološki, sociološki stav prema mogućoj provedbi lustracije. U Hrvatskoj je gotovo nemoguće učiniti lustraciju, imajući u vidu veliki broj Hrvata koji je nehotice sudjelovalo ili  nehotice branio ili pak hotimice surađivao sa jugokomunističkim aparatom. Prava lustracija je moguća, ali samo pod cijenu velike zamjene stanovništva, odnosno deklasiranja stotine tisuća ljudi iz bivšeg Sistema, uz neizbježan građanski rata. Uzroci  svih problema  u Hrvatskoj leže u 1945. godini, kada je Hrvatska sociobiološki oslabila, tj. izgubila svoje najkvalitetnije gene, tj. ljude čiji bi nasljednici mogli tvoriti današnju elitu.  Svaka moguća  lustracija, svaka učinkovita borba protiv korupcije zahtjeva radikalne političke promjene—uz  cijenu građanskog rata. Druge nema.  Danas imamo grotesknu situaciju u Hrvatskoj kod većine ljudi, a to je kombinacija bivšeg jugoslavenskog duha sa lošom mimikrijom hrvatskog nacionalizma, kvazi ustaštva, i još lošim oponašanjem Zapada. A Zapad je ionako već mrtav.

.
Kako komentirate nove mlade generacije koje rastu kao anacionalna bića bez osjećaja za tradiciju, povijest i domoljublje, ogrezli u slavljenju liberalizma, različitosti i raznih oblika devijantnih ponašanja?

Tu je  prednost liberalnog Sistema. Umjesto Gulaga i pendreka liberalizam  na bolji  način porobljuje  ljude, putem diktature blagostanje i ideologije progresa. Nameće iluziju da svi ljudi isti, i mladi i stari, i da svi mogu  i moraju biti trajno bogati i lijepi. To je najgori sistem u povijesti, ali Sistem koji se približava danas svom kraju, upravo zato jer je nemoguće stvoriti raj za svakog. Liberalizam vodi do razočaranja kod svih, kod svih naroda i svih rasa, kod migranata i kod njihovih primatelja.  Njegov raspad koji je već davno počeo,  imat će loše posljedice. Mlađe hrvatske generacije  začas će se otrijezniti.


Poznato je da ste protivnik šovinizma među nacionalistima općenito, dali možete pojasnit štetnost pojave šovinizma na primjeru hrvatskog nacionalizma?


Velikim dijelom hrvatski nacionalizam je reaktivne naravi;  u zadnjih sto godina, on je bio odgovor  na velikosrpski hegemonizam koji je pak bio plod ideologije panslavizma kao i  međunarodnih odnosa koji su išli na ruku srpskoj političkoj klasi-- od 1914 do 1990. Srbija je to u svojim centralističkim  ambicijama dobro znala koristiti. No ne smijemo  zaboraviti, ideološki tvorci jugoslavenstva bili su Hrvati a ne Srbi. A to su  Mažuranić, Strossmayer i masa drugih hrvatskih intelektualca.  Taj period naše mučne prošlosti  danas je završen i nevažan;  on je otišao u nepovrat. Biti danas  europski nacionalist podrazumijeva nešto sasvim drugo.  I mi, i Srbi i Madžari i Makedonci imamo danas puno opasnijeg neprijatelja; cijeloj Europi i Hrvatskoj prijeti biološka smrt,  tj. promjena genetsko-kulturnog fonda dolaskom milijuna neeuropskih došljaka.  Zajedno sa globalnim kapitalizmom ta genetska –kulturna zamjena stanovništva predstavlja danas puno veću prijetnju opstanku Hrvata i ostalih europskih naroda  nego svi dosadašnji sukobi sa Srbima. Ne isključujem da će Hrvati morati ući sa Srbima u savez protiv ove nove i puno veće opasnosti.

Općeniti trend među novim generacijama nacionalista u Europi i Hrvatskoj je udaljavanje od tradicionalnog kršćanstva i okretanja pretkršćanskim vjerovanjima, ateizmu, gnosticizmu i sl. Kako to komentirate, i dali smatrate da bi religija trebala biti privatna stvar pojedinca isključena iz političkog djelovanja (koliko je moguće)? Kakav je vaš odnos prema tim pojavama i prema katoličkoj crkvi i kršćanstvu općenito?


Katolicizma kod Hrvata nije samo stvar vjere već i oblik civilizacije i nacionalnog identiteta. U tom smislu i ja sam katolik. Katolička crkva velikim  dijelom pomogla je da Hrvati ostanu 1.300 godina na zemljopisnoj karti i da Hrvatska bude dio europske zapadne civilizacije. No činiti iz hrvatstva sinonim za katolicizma i obrnuto vrlo je štetno. Ne zaboravimo i drugu stvar;  nakon Drugog vatikanskog koncila Vatikan  je postao jedan od glavnih zagovornika multikulturalizma, odnosno dolaska neeuropskih migranata u USA i Europu.  Vatikan, po svom kršćanskom ekumenizmu, smatra se dužnim da bude protivnik nacionalnog identiteta, a uz to da bude zagovornik miješanja naroda i rasa. Što ste tiče nečijeg vjerovanja, to je privatna stvar, u to ne želim ulaziti.  

Koje je vaše mišljenje o uzrocima aktualne „izbjegličke“ krize, i tko je po vama glavni krivac za ovo stanje? Dali smatrate da Izrael i cionistički lobiji imaju uvelike ulogu u ovoj krizi u cilju slabljenja identiteta Europe i njenih naroda?

Kao glavne pokretače milijunskog dolaska ili bolje rečeno invazije Afroazijata u Europu treba navesti ideologiju  multikulturalizma čiji su najjači zagovornici danas: 1. post-marksistička Ljevica; 2. Crkva; 3. globalni kapitalizam. Ti čimbenici čine danas i zakonske temelje Europe i USA.  Političke prauzroke migrantske invazije treba tražit u katastrofi  1945. i naknadom nametanju liberalno-komunističke-kršćanske dogme o jednakosti, kao i  tumačenju da su granice,  nacije i rase sporedna stvar. Rezultati ideologije multikulturalizma su danas očiti: milijuni  migranata iz Azije i Afrike dobivaju zeleno svjetlo da dođu u Europu. Sa nedavne geopolitičke strane  možemo izdvojiti i propale vojne projekte i loše sprovedene zamisli USA i EU glede bliskoistočne krize, počevši od 2000 g. do danas. Naknadne američke vojne akcije, kao i akcije Francuske i ostalih EU zemalja, dodatno su zakomplicirale stvari  i dodatno dale  povoda afroazijskim migrantima da hrle  Europu, odnosno u Ameriku. I dodatno posijale mržnju između muslimana i kršćana.   Izrael i Amerika nisu pokretači afroazijskih migrantskih valova u Europi  – no migrantski valovi u Europi svakako da njima ne štete. Čim je Europa slabija, time su Amerika i Izrael jači.  Po onoj staroj hrvatskoj poslovice:“ kad nekom smrkne drugom svane“.

Kakav je vaš stav prema rasnom miješanju? Dali smatrate da liberalna propaganda koja promiče miješanje između rasa, i gotovo uvijek je u fokusu bijela rasa kao ta koja bi trebala bit izmiješana, pogoduje vladarima iz sjene da lakše kontroliraju narode (ako ih se nakon miješanja uopće može više tako nazivati) koji su rasno izmiješani, te nemaju jasnog kulturnog, povijesnog i tradicijskog identiteta?

Rasa, ili bolje rečeno hereditet čovjeka i naroda, igra važnu ulogu u našem političkom ponašanju—premda ona nije jedini čimbenik. Treba krenuti od empirijskih podatka.  Multirasna, multietnička društva uvijek su sklona razdorima  i ratovima. Japan je rasno najhomogenija država na svijet sa velikim stupnjem građanke svijesti i solidarnosti.  Biološki, svatko od  nas  prianja uz  svoju rasnu skupinu, uz svoje  „pleme“ uz svoj  ili sličan genetski fond -- kao što je to slučaj među Europljanima. To su osnovi zakoni evolucione biologije. „Svaka ptica svom jatu leti.“ No različitost rasa ne znači da je jedna bolja, a druga  gora-- to samo znači da su one drugačije i da se treba respektirati svačiju posebnost, a ne neku fiktivnu „različitost “ liberalnih multikulti propagandista.   Stoga, do najvećih poremećaja dolazi kada se uzusi i kulturne navike jedne rase, u ovom slučaju Bijelaca, u ime nekog  kvazi progresa, nameće drugim rasama. Laž o jednakosti svih rasa i ljudi dovodi tek onda do zavisti, ksenofobija i do višerasnih sukoba. Po  krivoj logici navodne rasne jednakosti, koju su komunisti najbolje isprobali, stvara se mišljenoj da su svi ljudi isti. Ako su svi ljudi i sve rase iste, onda su  po komunističkoj logici oni  i zamjenjivi. U praksi smo vidjeli kako komunisti bez imalo skrupula likvidiraju desetke milijune ljudi i pripadnika različitih nacija – s izgovorom da će iste ljude ponovo uspjeti  fabricirati u drugom bezrasnom  i besklasnom  okružju. Djeca  iz miješanih rasnih brakova  pate od nedostatka identiteta. U pravilu miješani rasni brakovi dugo ne funkcioniraju. Najgori rasizam je liberalizam, koji polazi od pretpostavke da se svim neeuropskim tj. ne –bijelim narodim, npr. Azijatima i Afrikancima, mora nametnuti zapadnjački  konzumerski  egalitarizam , ta da svi ljudi na svijetu  moraju prihvatite  ponašanje zapadnjačkih zamjenjivih potrošača.  Danas vidimo posljedice ovih egalitarnih  i demokratskih iluzija . Završnu faza ovih iluzija predstavlja dolazak mase neeuropskih migranata—i neizbježni sukoba koji su pred nama. No niti Crkva, ne samo kao institucija, nego kao  i teologija, nije ništa bolja. Ona  zastupa, putem svog vjerskog ekumenizma,  miješanje rasa i nacija.

Poznato je da ste godinama živjeli i djelovali u Sjedinjenim Državama, možete li nam predočit glavne razlike između nacionalističkih pokreta i stranaka u SAD-u i Europi? I možete li naše čitatelje pobliže upoznati sa strankom American Freedom Party u čijem osnivanju (prema našim informacijama) ste i sami sudjelovali?

Američki nacionalizam ima prednosti ali i nedostatke. Velika prednost američkih nacionalista je odbacivanje sitnih plemenskih inter-europskih međusobnih svađa,  koje su stoljećima glavna karakteristika  Europljana. Američki bijeli nacionalisti polaze od ispravne pretpostavke da svi Bijelci  prepadaju  istom kulturno-genetskom krugu, bez  obzir bio netko od nas ili njih  litvanskog ili njemačkog podrijetla. To je i razlog zašto je  Amerika postala  glavni svjetski hegemon, za razliku od posvađanih europski država-nacija, svaka sa svoji vlastitim  nacionalnom mitologijom.  Veliki nedostatak američkih nacionalista je nedostatka kulturnog identiteta i sklonost hiper-moralizmu, koji je u svojim svjetovnim oblicima  naslijeđen iz Biblije. Identitet se ne može stvarati, kao što je to slučaj kod brojnih američkih bijelih nacionalista, samo putem istog herediteta, odnosno iste rasne  pripadnosti.  Identitet se stvara na zajedničkoj povijesnoj memoriji i na  zajedničkoj kulturnoj baštini, kao što je to slučaj kod bijelih Europljana.  Kulturna i povijesna svijest, osjećaj za tragiku  daju potrebne okvire za stvaranje identiteta, bio da je riječ o Bašćanskoj ploči kod Hrvata ili o mitsko-povijesnom heroju Arminiusu kod Nijemaca, ili Clovisu kod Francuza, itd.  Kombinacija  herediteta, odnosno rasne  svijesti, sa smislom za kulturnu tragiku svog naroda jedino je rješenje danas za opstanak  Bijelaca, i to  bez obzira gdje žive , bilo u Americi, Austriji,  Australiji ili Argentini.

Koje je vaše mišljenje o subkulturalnim nacionalističkim pokretima mladih i njihovoj glazbi preko koje šire svoje poruke (ponajprije mislimo na RAC glazbene pravce)? Smatrate li da to može biti početni korak ka ozbiljnijem političkom djelovanju u zrelijoj dobi?

Thompson je više učinio svojim glazbom u promicanju hrvatske svijesti kod mlađih ljudi, nego svi hrvatski diplomati zajedno.  I kod nacionalista u Europi i Americi putem moderne glazbe puno se u zadnjih dvadesetak godina učinilo. Volim  i ja tu i tamo slušati  Boehse Onkelz ili Kategorie C.  No važno je  napomenite da sa prava borba vodi putem akademskih  rasprava. Bitno je da hrvatski nacionalisti uđu u Sistem i koriste  njegove metode i njegov jezik prije svakog pokušaja preuzimanja vlasti. Bitno je preuzeti kulturnu  hegemoniju od Sistema, koji je drži u svojim rukama u Americi i Europi od 1945. godine.  Da, tetovaža, rinčice i glasna glazba mogu biti interesantna za nacionalističku mladež, ali takav getoizirani i subkulturni način djelovanja neće imati puno medijskog i političkog učinka. Ujedno takav način isticanja identiteta plaši i odalečuju moguće simpatizer i starije glasače, koji i sami  postaju žrtve kleveta i laži novinara Sistema i koji sami počinju vjerovati da su svi nacionalisti divljaci i kriminalci. Nehotice se takvim subkulturnim ponašanjem pomažu Sistemu.  Pristojim odijelom, normalnim neideološkim govorom i bontonom,  puno  se više može učiniti protiv blokade i represije  Sistema.

Hvala vam još jednom za intervju, imate li neku završnu poruku za naše čitatelje?

Naučite igrati igru Sistema. Bitno je prvo zadobiti rat riječi i rešpekt kod građana bez obzira je li vas netko voli ili ne.


Web stranica profesora Sunića:
www.tomsunic.com

Nema komentara:

Objavi komentar