Socijalni nacionalizam

Socijalni nacionalizam

U današnjem svijetu zahvaćenom globalizacijskim procesima, većina je država odavno pokorena i okupirana. Europa je danas u lancima ropstva. U lancima degenerativnog, eksploatatorskog liberalnog kapitalizma i liberalne pseudo-demokracije. Taj sustav čini sve da uništi čovjeka, obitelj, naciju, vjeru, rasu, sve europske vrijednosti i stečevine, a na kraju i sam bit poimanja normalnog i moralnog.

Taj sustav nam je iznjedrio "vrijednosti" kao što su feminizam, multikulturalizam, ilegalna imigracija, rasno miješanje, promicanje homoseksualnih "prava" i bolesti, dominaciju beskrupuloznih bankara i njihovih interesnih lobija, glorificiranje najnižih i najprimitivnijih poriva, političku korektnost na razini perverzije.

Taj sustav je Europu pretvorio u totalitarnu marksističku državu koja je na putu samoništenja.

Moralno propadanje naših ljudi, iako je već doseglo zavidan stupanj, nezaustavljivo se nastavlja. Čovjek je otuđen od sebe i svojih bližnjih, te poput kakvog robota juri za materijalizmom i zaradom.  TV emisije i razni "reality – show“-ovi predstavljaju dobar primjer posvemašnje degeneracije društva, u kojem razne bezvrijedne individue, preko noći postaju opće poznate i prihvaćene zvijezde te svojim nemoralom utječu na našu mladež koja poput spužve upija sve što joj se servira posredstvom medija.

Političari poput hijena iskorištavaju naivnost i potpunu političku neobrazovanost masa. Jeftinim trikovima i frazama kupuju glasove tih masa  i uspostavljaju svoje vlastite sustave vladanja u kojima je uvijek dobro samo njima i maloj grupi ljudi oko njih. Pokorni narod za to vrijeme redovito izlazi na izbore i zaokružuje svoje listiće, kukajući u isto vrijeme zbog stanja u kojem se on i njegova država nalaze.

Kako izaći iz ovog zatvorenog kruga? Kako ljude vratiti na ispravni put?

Prije svega kvalitetnom političkom obrazovanošću i promidžbom, koja će ljudima ukazati na postojanje istinske alternative.

Ne treba živjeti u iluzijama da je čovjeku bitna ideologija koja vlada. Današnjem čovjeku,kao primarno materijalističkom biću, najvažnije je njegovo socijalno stanje. Kada je čovjek socijalno situiran i osiguran, sve drugo postaje manje važno. Prema tome, sav naš rad treba ići prema socijalnom poimanju stvari. Socijalni aktivizam više će značiti za našu stvar od bilo kakve idključivo ideološki usmjerene rasprave.

Simbioza nacionalnog i socijalnog sama je po sebi nedjeljiva. Jedino mi, istinski nacionalisti i patrioti možemo razumjeti potrebe našeg naroda i biti socijalno osjetljivi. Većinu naših redova čine upravo ljudi odgojeni u radničkim obiteljima. Većina nas jako dobro zna što znači krvavo se boriti i izboriti za svoj kruh svagdašnji.

Radni uvjeti i prava dostojna čovjeka, plaća redovna i dostatna za pokrivanje svih troškova života, borba protiv lihvarskih banaka i izrabljivačkih poduzetnika, nacionalizacija svega otetog i opljačkanog, samo su neki od uvjeta bez kojih naša borba nema smisao ni šansu za uspjeh.

Povijest nas uči da je jedna od za nas najpogubnijih revolucija u ljudskoj povijesti, ona Oktobarska u Rusiji 1917. godine, koja je zbacila višestoljetnu carsku vlast i uspostavila boljševičku diktaturu, ustvari bila isprovocirana neizdrživim stanjem radništva i proletarijata u tadašnjem Ruskom Carstvu. Dok su bogati veleposjednici i vladajuća aristokracija na čelu s carskom obitelji Romanov uživali u svojoj raskoši i bogatstvu, za to vrijeme radnici su doslovno umirali na radnim mjestima, bez ikakvih uvjeta rada i plaće, eksploatirani i svedeni na razinu poluljudi.

Podlim i kriminalnim judeo-boljševicima nije bilo teško iskoristiti takvo stanje i instrumentalizirati sve te nezadovoljne i potlačene mase, te ih pokrenuti u katastrofalni građanski rat i uspostavu zločinačkog crvenog režima, koji je zemlju ostavio u takvom rasulu da njegove posljedice Rusija osjeća i dan danas.

I sve se to dogodilo upravo zbog toga jer tada u Rusiji nije postojala prava nacionalno-socijalna alternativa. Nacionalnu opciju predstavljali su omraženi aristokratski slojevi i buržuji, a socijalnu pak anacionalni, antiruski komunisti, koji su narod uvjeravali da nacija i krv ne predstavljaju ništa, da je pojam nacije i nacionalne zajednice primitivan, lažan, nepostojeći. Rusiji nije bilo spasa.

Neka nam ruski primjer bude pouka da nikada više ne dopustimo da radničke mase budu izložene indoktrinaciji te perfidne, nakaradne marksističke propagande.

Naš cilj treba biti socijalnim aktivizmom privući radnike nacionalnoj ideji. Aktivnosti poput dijeljenja hrane i odjeće, novčanih priloga, darivanja krvi, pomoći umirovljenicima i sl., nekim su strankama u Europi donijele iznimnu podršku i popularnost.

Šire mase moraju konačno shvatiti da u današnjoj politici ne postoje nikakve razlike između parlamentarnih stranaka. I lijevi "socijal-demokrati" i desni "konzervativci" pušu u isti "rog". I jedni i drugi su obični robovi svojih globalnih gospodara. Narodu se pred kamerama prikazuje samo jedna obična predstava, da ga se samo dodatno zbuni i razjedini.

Trebamo konstantno raditi na razotkrivanju licemjernosti takozvanih socijal-demokratskih, anarhističkih, marksističkih i komunističkih stranaka, raznih nevladinih udruga i njihovog djelovanja. Sve te limuzina-ljevičare, crvene buržuje i mlade, nadobudne anarho-liberale koji svi redom dolaze iz dobrostojećih obitelji i koji, čast izuzecima, nemaju ni dana radnog staža, a puna su im usta radničkih prava i socijalne pravde. 

Te su bijedne ljudske karikature sve odreda pokorne sluge i korisne budale novog svjetskog poretka, tj. globalnog cionizma. Daleko su više zaokupljeni borbom za prava "jadnih" imigranata ili homoseksualaca, punjenjem vlastitih džepova te borbom protiv nekakvog imaginarnog nacizma i fašizma, negoli sudbinom radnika u njihovim vlastitim državama.

Ništa se pozitivnije ne može reći ni o takozvanoj desnici, tj. konzervatizmu. Njima su pak puna usta domoljublja, patriotizma, nacionalnog naboja, tradicionalnih vrijednosti, a leglo su korupcije, prodavaju i izdaju svoju domovinu na sve moguće načine te služe judeo-kapitalizmu i cionizmu u istoj mjeri kao i takozvane lijeve stranke. Taj konzervativni populizam je neizlječiva rak rana nacionalnih pokreta u Europi i naš iskonski neprijatelj.

Nama se dakle ostavlja ogroman prostor djelovanja i pridobivanja tih masa skučenih između ova dva nesposobna, korumpurana, izdajnička tabora. Samo sustavnim djelovanjem i svakodnevnom konstantnom indoktrinacijom puka mogu se očekivati promjene u željenom smjeru. Narod se mora politički odgojiti. Treba se ostaviti prožvakanih dogmi i zastarjelih ideja, te se uhvatiti u koštac s današnjim problemima. Treba se konačno suočiti s teškom činjenicom da Europa nikada u svojoj povijesti nije bila u težoj situaciji.

Mi socijalno i rasno orijentirani nacionalisti smo jedina istinska alternativa.

Nasuprot marksističkoj ideji internacionalizma i stvaranja jedinstvene marksističke utopijske države Europe, naša vizija je Europa suverenih i slobodnih nacija, oslobođenih liberalizma, kapitalizma, kvazi-demokracije i šovinizma, s čvrstom međusobnom suradnjom.

Mi nismo nikakvi naivni idealisti. Jasno je svima nama da je put ispred nas iznimno bremenit i zahtjevan. Ali drugog izbora nemamo. Mi odbijamo prihvatiti poraz i propadanje našeg naroda i naše rase. Nacija i rasa, te dvije žive realnosti nas oblikuju kao ljudska bića.

Naš dugoročni i krajnji cilj nakon socijalne stabilizacije, treba biti potpuna moralna i duhovna transformacija naših ljudi.

Stvaranje novog, kvalitetnijeg čovjeka, junačkih i moralnih kvaliteta.

Rušenje trulog materijalističkog pogleda na svijet.

Samo na taj način pobijedit ćemo opću moralnu degradaciju i raspad bijelog čovjeka.

Dosta je bilo širenja slabosti i defetizma. Vladari svijeta i njihove domaće sluge i plaćenici žele nas sviju uvjeriti da je svaki otpor uzaludan. Upravo zato treba ustrajati u ovoj borbi. Samo nas fanatična vjera u naše ideale i u nas same može dovesti do spasa i konačne pobjede.

Nacionalna sloboda i socijalna pravda postulati su od kojih nikada nećemo odustati.

Živjela pobjeda!