Tomislav Sunić: Naprijed Hrvatska - u novi kaos!

Naprijed Hrvatska – u novi kaos!

Transrodnim, liberalnim i antifašističkim agitatorima za sav jad na zemlji i bijedu Afrikanaca i Azijata odgovornost uvijek snosi poslovični bijelac. Ne žele oni čuti riječ o hereditetu, o biološkom nasljedstvu, i o genima koji igraju važnu ulogu u političkom ili kriminalnom ponašanju svakog čovjeka.

Nitko u Hrvatskoj ne pita se kakve će znanstvene i kulturne koristi imati Hrvatska od tisuća afroazijskih migranata. Lakše je razgovarati s genetičarima i sociobiolozima o političkim katastrofalnim posljedicama vezanim za neeuropske migracije nego sa svim silnim sociolozima, političarima, politolozima i samozvanim stručnjacima. No nemaju sociobiolozi, niti evolucijski psiholozi pravo medijskog glasa, budući da su oni u zadnjih pedesetak godina akademski, medijski i politički proskribirani kao “rasisti”. Moglo bi se postaviti i retoričko protupitanje. A zašto među Afrikancima i ljudima s Prednjeg ili Srednjeg istoka gotovo da nema niti jedan nobelovac, niti jedan astrofizičar, niti jedan kemičar svjetskog glasa? Ili obrnutim redom; kako objasniti činjenicu da danas više od polovice zatvorenika u njemačkim i austrijskim zatvorima, ili onima ostalih država članica EU-a, čine kriminalci neeuropskog podrijetla? Krenimo dalje. Od 2,5 milijuna zatvorenika u Americi dvije trećine su Hispano-Amerikanci i Afroamerikanci, ili rečeno starohrvatskim jezikom, američki Crnci i latino-američki mestico-mješanci. Veliki broj Afroamerikanaca vrlo je aktivan u športu – u košarci, ili su kao vižljasti Etiopljani najbolji trkači maratona – dočim ih gotovo nema među pilotima vojnih zrakoplova u Americi i Europi. Uostalom, kada neki znatiželjni hrvatski turist putuje za Katar ili Oman, ako malo zaviri u pilotsku kabinu – iz nje mu se uvijek smiješi ozareni europski bijelac.

Kada se danas nekome u Hrvatskoj prilijepi etiketa pedofila, zoofila, titofila ili jugofila – vjerojatno će mu to pomoći u meteorskoj političkoj karijeri. Ali nalijepiti danas nekom etiketu “fašist” i “rasist” – znači poslati ga trenutačno na burzu, uništiti njegovu karijeru, ili kao što je to već dugo slučaj u zakonodavstvu država članica EU-a, poslati ga sucu za prekršaj radi govora mržnje, širenja fašizma, ustaštva i prizivanja desničarskih zvjeradi.

Geni kamena i pustinje

Kritičke akademske rasprave o štetnosti neeuropskih migracija u Europi postale su minsko polje za svakog današnjeg političara, bilo da on živi u EU-u, bilo u SAD-u, a pogotovo ako je političar u Njemačkoj, zemlji koja od 1945. godine gradi svoj identiteti isključivo i na pravnoj nebulozi zvanoj “ustavni patriotizam”, a što podrazumijeva u praksi otvaranje njemačkih vrata svim rasama i svim prosjacima iz cijele kugle zemaljske. Akademski i politički tajac glede uvijek tinjajućih međurasnih napetosti proteže se zapravo već od boljševičke revolucije, a kasnije i UN-ovom deklaracijom koja kaže da je “rasa socijalni konstrukt”, ona nema nikakve veze s nasljedstvom ili biologijom. Zaključak je znači da svi ljudi, bez obzira na svoju etničku ili rečeno starohrvatskim jezikom, rasnu ili spolnu pozadinu, mogu po svojoj miloj volji sebe mijenjati: oni mogu biti čas genijalci, čas blondinke, čas slavni i bogati estradni umjetnici. Riječ je o modernoj liberalnoj inačici boljševičkog biologa Trofima Lisenka, velikog Staljinovog miljenika, koji je tvrdio da će u komunizmu na Arktiku jednog dana rasti banane i mandarine. Takve boljševičke posljedice uravnilovke danas znamo: upravo zato je cijela Hrvatska danas u banani.

Niti Crkva danas ne zaostaje u svojim migrantskim multikulturalnim homilijama. Kako 24. rujna 2015. navodi Deutsche Wirtschafts Nachrichten, čelnik Njemačke biskupske konferencije, kardinal  Reinhard Marx gorljivo je nedavno pozvao afroazijske migrante da dođu u Njemačku, jer on se “protivi postavljanju gornje granice na primitak izbjeglica”. Papini kardinali diljem Amerike potiču na ilegalni dolazak južnoameričkih migranata u SAD, jer to im je najbolji zalog da prošire svoje stado – budući da bijelih vjernika ima sve manje. Država bez granica, bez rasa, bez naroda, bez korijena, bez imena i prezimena, ujedinila je danas kapitaliste, Crkvu i ljevicu. Baš briga kapitalističkog hrvatskog tajkuna, baš kao i njegovog dvojca, bivšeg boljševičkog komesara, je li njegov kupac Srbin, Hrvat, Arap, crnac ili marsijanac. Bitni su mu samo novac i profit.

U pravilu, današnji hrvatski reciklirani titoisti i skojevci i njihov podmladak, koji se naziva raznim transrodnim imenima, najveći su zagovornici otvorenih granica prema rijekama afroazijskih migranata. Njihov bezgranični stav o odumiranju granica u potpunosti se uklapa u njihov bivši boljševički nauk. No problem je u tome što oni lažu sebi samima: vole docirati o multikulturalizmu i ljubavi prema egzotičnim Arapima i Afrikancima – ali ne daj Bože da im oni dođu na Špicu, Stradun, na Brijune ili na Cmrok! A glede euro- sna ili američkog sna – davno je već on postao crna mora. U polumrtvom gradu Detroitu, nekoć središtu američke industrije, broj stanovnika se u zadnjih dvadesetak godina preplovio. Od dva milijuna grad je pao na milijun ljudi, i to isključivo na “Afroamerikance” i “Hispance”. Bijelci iz Detroita već su odavno otišli u svjetlije krajeve SAD-a, gdje zasad postoji manja opasnost da postanu žrtvom “nekonsenzualne” nepredvidive multikulturalne sodomije ili nagle smrti. Nepisano je pravilo za svakog bijelog građanina Amerike da je pametno imati kod kuće bestrzajnu Beretta-Xtrme2, a po mogućnosti za bijelu Njemicu koja džogira kasno navečer u berlinskom Kreuzbergu da ima višecijevni minobacač u svome vozilu. Glede pak pola milijuna manjinski deložiranih siromašnih bijelaca koji danas žive u kampovima bez tekuće vode u Južnoj Africi, Europskoj uniji hrvatske tiskovine ne žele ni čuti. A zašto i bi? Ionako Južna Afrika ima danas najveću stopu kriminala na svijetu, s tisućama ubijenih i silovanih bijelaca, koji pak teško da mogu dobiti nizozemsku ili britansku putovnicu za odlazak iz “nesvrstanog raja”. To je scenarij koji je zasad “smiješan za Hrvatsku”, ali koji sutra može postati stvarnošću.

Mrzim se što sam Nijemac i kandžija kao stoljetno pravilo

Razlog silnoj navali ne-Europljana na Njemačku pretežno je psihopolitičke prirode. Migranti znaju vrlo dobro da humanitarni i samaritanski rječnik političke klase u Njemačkoj nikad ne rabi turski policajac u bivšem izbjegličkom logoru uzduž granice sa Sirijom, ili jordanske vlasti, ili pak neki zalutali muslimanski jaran iz Bosne. Tamo je stoljetno pravilo kandžija – što su davno opisali i Marko Marulić i Ivo Andrić. Odatle i nevjerojatni povijesni paradoks da teško stečeno naslijeđe Eugena Savojskog i njegovih europskih vojnika, koji su se krajem XVII. stoljeća trideset godina tukli protiv Turaka i Poturica, od Beča i Budimpešte do Tovarnika, današnja politička klasa predaje i prodaje u bescjenje, u nekoliko tjedana – i bez oružja.

Mazohističke prodike skrušenih bijelih političara u Njemačkoj, kao i u obezglavljenoj Hrvatskoj, a donekle i u SAD-u, logičan su odraz na bivši fašistički, kolonijalni, ustaški, ili nacional-socijalistički kompleks manje vrijednosti kojeg danas svaki EU i svaki američki političar, a pogotovo Nijemac, mora javno recitirati: “Mea culpa, mea maxima culpa”.

Stoga su i moderna genetika i moderna historiografija prvenstveno postali polje režimske demonologije i režimskih hagiografa koji melju floskule o demokraturi i recitiraju evanđelje ljudskih prava – dočim se privatno ili kod kuće sami sebi smiju. Jer i običan čovjek bez puno škole zna da se ljudski karakter i inteligencija ne mogu naučiti – oni se isključivo nasljeđuju, baš kao nečija padavica, nečiji platfus, Alzheimerova bolest, ili nečije ružne plave ili lijepe materine crne oči. Uostalom najveći neprijatelji crnaca u Africi su Arapi, dočim Kinezi najviše mrze i jedne i druge. A i jedni i drugi i treći stalno se žale u Americi i EU-u na rasnu diskriminaciju koju provode bijelci. Rasni ponos i rasna isključivost nisu nimalo monopol bijelaca.

Znade svaki afroazijski migrant da Njemačka, premda je bila 1945. spaljena do zemlje i izgubila devet milijuna ljudi, predstavlja danas najzanimljiviji dobrotvorni mamac u Europi. Njemačka i dalje vodi po prosjeku koeficijenta inteligencije koji prolazi IQ 100 kod autohtonih Nijemaca. U Njemačkoj postoji red. A red je civilizacija. Ili kako je A.G. Matoš nekoć rekao – “kultura naroda pozna se po zahodima” – a po zahodskoj čistoći Nijemci su prvi na svijetu. Nepromišljene izjave Angele Merkel veoma sliče na bivše busanje u prsa hrvatskih komunista o bratstvu i jedinstvu. Izjave njemačke kancelarke imat će teške političke posljedice i uskoro ponovno produbiti međusobne mržnje između europskih naroda, izazivajući i velike rasne sukobe u Europi.

Transrodnim, liberalnim i antifašističkim agitatorima za sav jad na zemlji i bijedu Afrikanaca i Azijata odgovornost uvijek snose poslovični bijelci i ekonomsko-politička sredina. Ne žele oni čuti riječ o hereditetu, o biološkom nasljedstvu, i o genima koji igraju važnu ulogu u političkom ili kriminalnom ponašanju svakog čovjeka. Uostalom, razlog što je Hrvatska u teškoj situacija treba prvenstveno tražiti u negativnoj biološkoj selekciji nastaloj likvidacijama najinteligentnijeg sloja hrvatskoga pučanstva nakon Bleiburga – i nasilnom nametanju kriminalnih komunističkih kromosoma.

Autor: Tomislav Sunić

Preuzeto sa: dnevno.hr